Hemijski sastav staklenih vlakana

Kemijski sastav staklenih vlakana uglavnom je silicijev dioksid, bor -trioksid, kalcijev oksid, aluminij -oksid itd., Koji igraju odlučujuću ulogu u svojstvima i procesu proizvodnje staklenih vlakana. Staklo na bazi silicijum dioksida naziva se silikatno staklo, a boratno staklo na bazi diboron trioksida. Alkalni oksidi, poput natrijevog cijanida i kalijevog oksida, oksidi su fluksa. Može smanjiti temperaturu taljenja i viskoznost stakla, tako da se mjehurići u staklenoj talini mogu lako ukloniti. Uglavnom lomi okvir stakla i rahli strukturu kako bi se postigla svrha fluksiranja. Stoga će se veći sadržaj natrijevog oksida i kalijevog cijanida na odgovarajući način smanjiti čvrstoća, električna izolacija i kemijska stabilnost staklenih vlakana. Dodavanje kalcijum -oksida, aluminijum -oksida itd., Može formirati dio staklene mreže pod određenim uslovima i poboljšati određena svojstva i procesne performanse stakla; zamjena silicijevog dioksida kalcijevim oksidom može smanjiti temperaturu izvlačenja; dodavanjem aluminijevog oksida može se smanjiti temperatura izvlačenja. Poboljšajte vodootpornost. Ukratko, formulacija hemijskog sastava staklenih vlakana mora zadovoljiti zahtjeve fizičkih i hemijskih svojstava staklenih vlakana i imati dobru hemijsku stabilnost; s druge strane, mora zadovoljiti zahtjeve proizvodnog procesa, kao što su prikladna temperatura oblikovanja, brzina stvrdnjavanja i raspon viskoznosti.